Glavni „personalac“ Pete armije, novi general ZNG-a

Da me moji dušebrižnici nisu zaboravili, dali su mi do znanja tako što su od Fakulteta političkih nauka tražili potvrdu da tamo u svojstvu docenta predajem kolegij Zdravstvo i socijalna zaštita u ratu. Službenica Tajništva fakulteta me upozorila da mi mogu ukinuti penziju. Odgovorila je na akt i saopćila da sam ljetni semestar završio i dao otkaz, te da ću ispite u septembarskom roku obaviti gratis. Tako smo „personalcu“ Pete armije generalu JNA, a kasnije generalu ZNG-a, poslali figu.

Pažljivo sam pratio zbivanja u Jugoslaviji, uvjeren da sam i ja nevina žrtva na putu njenog rastakanja. Sve jasnija mi je žalosna istina o tome koliko ima mentalno oskudnih generala Srba, a ostali su birani kao kad golub bira zrnje. A onda portreti i ličnosti čelnika Savezne države, Vlade, sekretarijata i ministarstava... Opet mi padaju pred oči – one naše sa istoka... Ali, tko sam ja? Nitko. Sitni, slobodni strijelac. Reagiram na pisanja štampe, koja diraju u rane srpskog naroda i srpske djece u Drugom svjetskom ratu, na knjigu u kojoj piše da je Jastrebarsko bilo prihvatilište za djecu i da su do sada o tome pisane neistine. Reagiram na laži „uzorite“ gospode dr Franje Tuđmana i dr Franje Kuharića o Jastrebarskom. U ime Sekcije reagiram na devastaciju Pionirskog spomen-doma u Jastrebarskom. Sekcija se oglašava povodom upada zengi septembra mjeseca 1990. u Spomen-područje Jasenovac... Ima još toga. To je moj uski sektor djelovanja, a nalet hrvatskog nacionalizma ima opće razmjere, on je organizirani sistem, to je sveopći pokret. Načini i sadržaji suprotstavljanja tome očitom zlu s prizvukom genocidnih prijetnji srpskom narodu, upravo su smiješni koliko su prazni i neefikasni. Pojavljivanja sekretara za narodnu odbranu Kadijevića i Načelnika generalštaba Adžića postaju smiješna, bizarna, kao izraz svakojake nemoći. Načelnik Generalštaba u posjeti Aliji Izetbegoviću ljulja se u ugodnoj sjedalici na travi kao najobičniji debil. Sramota.