„Srbi su agresori“

Za sve je, po ocjeni svih hrvatskih medija, kriv srpski agresor, na koga brusi noževe sve veći ekstremni dio hrvatske nacije. Po općoj atmosferi, na dohvatu ruke sa nožem nalazi se srpski narod u Hrvatskoj. Dogovoreno je i usvojeno da je i on agresor. Za sve to vrijeme JNA ostaje mirna, neaktivna, a iz nje odlaze, bježe i oficiri i vojnici Hrvati zajedno sa Šiptarima i Slovencima. Već se i puca na JNA! Dramatične su scene oko Vojnog suda u Zagrebu. Stvaraju dojmove i uvjerenja da je JNA i neodlučna i nemoćna. Razjarena rulja urla, razbija sve do čega dođe. Dolaze informacije sa raznih strana, a onda i iz javnih sredstava informiranja da Hrvatska vrši reorganizaciju unutrašnjih poslova, državne bezbijednosti i, dakako, milicije. Sa saveznog nivoa uvjeravaju javnost da je Ustav SFRJ na snazi, da je JNA jedina i neprikosnovena zajednička oružana sila, a ovdje to praksa demantira naočigled te iste javnosti. Nekakvi razgovori Miloševića i Tuđmana nemaju nikakvog značaja za sigurnost Srba u Hrvatskoj. Ruše se spomenici žrtava i velikana NOR-a, navješćuje se podizanje spomenika dželatima iz prošlog rata. Na Trgu Republike u Zagrebu izložene su knjige na prodaju čiju naslovnu stranu prekriva slika Pavelića u ustaškoj uniformi. I druge relikvije i ikonografije mračne i zastrašujuće prošlosti. Pakrački kraj, zbog tamošnjih događanja, dobio je atribut „četnički“. Pročula se istina da je u Velikim Zdencima oskrnavljen Spomenik žrtvama fašizma.