PayPal

Помозите Вашом донацијом Јадовно 1941.

Датум и вријеме објављивања: 1.2.2011 11:56

Prof. dr. sc. Svetozar Livada - ISTRAŽIVAČKI PROJEKAT

Prof. dr. sc. Svetozar Livada

Stanje i mjere sanacije pravoslavnih groblja na području Republike Hrvatske, Zagreb, 2010.

 

Napomena: Ovaj „Istraživački projekat i mjere sanacije pravoslavni groblja u Republici Hrvatskoj“ sastoji se od dva dijela: prvi dio, odnosi se na sadržaj istraživanja cijelog temata pravoslavnih groblja uključujući i, gravitacione vangrobljanske posthumne zemne ostatke (kosturnice, konclogore, masovna stratišta i dr.). Dakle, u suštini antifašističku obilježenu ili neobilježenu memoriju koju su također pogodile ratne nedaće.
Drugi dio, odnosi se na provjeru projekta (os str. 15). Riječ je o sondažnom istraživanju, odnosno „pilot projektu“ kojim se testiraju svi postupci istraživanja na izabranom uzorku za svako područje gdje postoje pravoslavna groblja. Dakle, provjeravaju se hipoteze, metodologija istraživanja, obučavaju kadrovi istraživanja i utvrđuju elementi potrebno vremena istraživanja po jedinici, utvrđuje tipologija groblja i najzad potrebna sredstva.

 

Istraživački projekat:

STANJE I MJERE SANACIJE PRAVOSLAVNIH GROBALJA

U REPUBLICI HRVATSKOJ

(prijedlog)

UVOD

Groblja su posebna kulturno-kultna mjesta svake zajednice. Ona su jedinstvena institucija života i onog što dolazi poslije (smrt). Ne kaže se, bez razloga, da se narodi “svijaju oko grobova svojih mrtvih“. Iz groblja se mogu očitavati oblici i načini življenja, naravno, ako drugih izvora nema. Dakle, groblja svojim faktima i arhefaktima svjedoče najbolje i najdulje. Zbog toga su neka groblja najveća svjedočanstva i znamenitosti minulih generacija. Npr. egipatske piramide, ili spomenici Maja i Azteka. Ona su, među ostalim, čuda i čuđenja vijekovima do najnovijeg doba. Tako je sa brojnim mogilama i nekropolama. Nisu mnogo manje značajna ni velika groblja povijesnih bitaka, na kopnu i na moru – „plave grobnice“.
U nas su iznimna i jedinstvena dva groblja: ono na Mirogoju zbog svog arhitektonskog oblikovanja i ono u Varaždinu zbog svog hortikulturnog rješenja, sa pretenzijom da uđe u UNESKO-vu svjetsku baštinu.
Neka pak groblja poznata su kao najveća civilizacijska sramota bezumnog nasilja, fašističkog pokreta i poretka. To su ona uz koncentracione logore. Ona kao iznimna stratišta uživaju svjetsku zaštitu i predmet su hodočašća sa zavjetom da se nikad ne ponove.
Povijest čovječanstva poznaje mnoga groblja koja su nastala poslije, oko, do sada, četrnaest tisuća ratnih pohoda, u kojima je poginulo više ljudi nego što ih danas ima živih na Zemaljskoj kugli. Veliki ratovi, povijesno znani kao pohodi Džingiskana, Krstaški ratovi, ili ranije ratovi Aleksandra Makedonskog, rimskih imperatora, Napoleona, Hitlera i dr., imperijalni ratovi, kolonizatorski ratovi  (Amerika, Indija, Afrika) zatirali su cijele civilizacije. Evropski vjerski ratovi, te. 1. i 2. svjetski rat, dodamo li im još i građanske ratove u Evropi, te revolucije i kontrarevolucije, onda je posve razumljivo što se za Evropu kaže da „počiva na groblju zločina“.
Ni naše prostore nisu mimoilazili brojni ratovi. Još su žive generacije koje pamte dva svjetska i dva građanska rata. Iza svakog su ostala još neobilježena brojna neidentificirana masovna grobišta, stratišta i koncentracioni logori. Sve je to bilo popraćeno golemim direktnim gubicima ljudskih života i još brojnijim oboljelim, ranjenim i na razne načine stradalim, da ne spominjemo materijalne gubitke. Nisu zanemarivi ni indirektni gubici zadržanog nataliteta, a da ne spominjemo kulturne gubitke, koje simbolično ocjenjuje sintagma: „kuda vojska prođe, tud trava ne raste,“ ili druga: „kad topovi riču, muze šute“.
Balkan u cjelini, kao rijetko koje područje, bio je popraćen „seizmikom ratova“ poslije raspada tri carevine (ruske, turske i austrijske). Tako su postojale generacije, koje su doživjele „pet ratova po glavi stanovnika“.
Prema tome, groblja su jedinstvena cjelina gledano po njihovoj kulturi i značaju, pa djelomično i po tretmanu, ali su različita po prirodi nastanka i najčešće, oblikovanja. Civilna su groblja, po svim obilježjima, karakteristična po kultu i kulturi, obredima i procedurama hodočašća, dok su vojnička groblja „uniformirana“ i manje obredno i proceduralno obilježena, komemorirana i kultno održavana. Jer od svih živih bića jedino pripadnici ljudskog roda „ratuju a ne jedu žrtvu“ i progresijom ratova uvećavaju broj civilnih žrtava i smanjuju broj materijalnih dobara, te istovremeno povećavaju trošak uništenih materijalnih i kulturnih bogatstava. 
Dakle, pored neprirodne smrti (nasiljem, ratom) postoji prirodna smrt kao zakoniti proces bolesti, ili starenja. I u svakom slučaju smrt je obilježena grobom, grobovima, ili grobljem, kao iznimnom institucijom završetka života. Koliko je poznato nitko tako antropološki i filozofijski nije definirao groblja (što su?) i njihovo značenje kontinuiteta života u smrti kao što je to izrazio Zmaj Jovo Jovanović u pjesmi: „Svetli grobovi“  Pjesnik je  u svojim stihovima izrazio misao da je kontinuitet čovjekovog življenja i u grobljanskom-posmrtnom životu, kao povijesnoj kategoriji, čovjeka kao društvenog bića.

Vezano uz naznačene opise značaja groblja kao jednog završnog „značenja življenja“ rasprostranjena je spoznaja koja se izriče kao stereotipija „svi ćemo umrijeti“ ili „nitko nije vječan“. 
Dakle, groblja su izraz zakona života i zbog toga su kultna mjesta, neka vrsta svetišta. Zato su ona, iako vlasnička svojina komunalnih zajednica, posvuda sakralna zemljišta, obredno popraćena riječima: „Zemlja si, zemlja ćeš biti“, ili: „Neka ti je laka ova voljena Zemlja“. Ona su zbog toga čuvana, štićena i zaštićivana u svim prilikama. Međutim, u građanskim ratovima, kao najgorim od svih ratova (neki ih nazivaju ratovima osvete), ništa nije pošteđeno, pa time ni sakralni objekti (crkve, bogomolje), pa niti groblja, grobovi, pa ni kosturnice – masovna stratišta. Empirijske činjenice ukazuju da su ratovi na ovim područjima ozbiljno pogodili groblja, masovne grobnice i masovna stratišta.
Značaj, opravdanost i motivi istraživanja sastojali bi se u tome da se znanastvenim metodama na terenu utvrdi stupanj oštećenosti, zanemarenosti i degradiranoti groblja bilo uslijed rata, ili prirodnim procesima, da bi se moglo predložiti nužna sanacija. To je nužno, jer ne postoje narodi koji nemaju kult groba i kulturu civiliziranog odnosa prema održavanju groblja.

 

PREDMET ISTRAŽIVANJA

Predmet istraživanja je svako groblje pojedinačno i sva groblja ukupno, kao i posebni oblici posmrtnih ostataka u gravitirajućem prostoru (kosturnice, masovne grobnice, stratišta i usamljeni grobovi, itd.).
    Koliko je predmet opsežan i zahtjevan, govori činjenica da u nekim lokalnim sredinama ima groblja koliko i naselja. A ponegdje još toliko i onih drugih oblika posthumnih ostataka.


CILJ ISTRAŽIVANJA

U svakom konkretnom slučaju cilj istraživanja je znanstveno utvrditi stupanj sačuvanosti, ili devastiranosti, zvaničnih groblja i drugih oblika posmrtnih ostataka, te njihov način održavanja suglasno zakonskim osnovama i lokalnim regulama i običajima. Dakle, pored namjernih razaranja, treba istražiti ove sakralne prostore i u smislu koliko su izložena prirodnim kalanjima i degradacijama (korovu, vododerinama, divljim zvijerima, nomadskim stočarenjima ili drugim namjernim oskrvnućima).
Također, cilj je istraživanja utvrditi mjere sanacije groblja i drugih oblika posmrtnih ostataka, te prijedloge unapređenja načina njihovog održavanja.


SADRŽAJ ISTRAŽIVANJA

Sadržaj istraživanja određen je predmetom i stanjem potrebnih sanacija.
Većina pravoslavnih groblja nalazi se u ruralnim zonama. Najčešće na rubovima naselja, uz gajeve, ili uz tzv. općinska zemljišta. Ona su povijesno bila, poslije crkava, najveće i najznačajnije kolektivno dobro seoskih zajednica. Na njima je dosegnut najveći stupanj seljačke samouprave, mira, pomirenja i izmirenja. Kako je rat, a ranije migratorni tokovi i izmjena socijalnih struktura sela, narušio jedinstvo seoske zajednice, to je imalo za posljedicu odstupanje od nekadašnjeg odnosa prema groblju do tih razmjera da je, „gašenjem ognjišta“ i udaljavanjem stanovnika iz lokalnih sredina, došlo do prepuštanja groblja stihiji prirode kao najgorem obliku tiranije. Zbog toga će sadržaj svakog konkretnog groblja biti određen stanjem i konkretnim mjerama sanacije da bi se ovaj sakralno zaštićeni prostor doveo u civilizirano, zadovoljavajuće stanje.

 

Za svaki tip groblja postoje neka zajednička obilježja koja se moraju istražiti i utvrditi:
Evo nekih od  tih osnovnih obilježja:
-katastarska čestica groblja (veličina, visina kote, oblik) pristupačnost groblju (vrsta i kvaliteta);
-naselje ili više njih koji koriste groblje; općina i županija kome groblje pripada;
-broj grobova i zemnih ostataka „N.N“ grobova, masovnih grobnica;
-tko brine o groblju i na koji način;
-blik mehaničkog ili prirodnog zadiranja u groblje – stanje groblja, napuštenost, zakorovljenost, ili solidno održavano, itd. i potrebe sanacije, nadležni čuvari groblja;
-groblja se nalaze u različitim pozicijama: udaljena od naselja, na različitim kotama, na rubovima šuma ili gajeva, (ne)ograđena, pa su izložena i divljači, stoke na ispasištu, nomadskom stočarenju, erozijama i vododerinama zemljišta, što treba, s obzirom na sve moguće varijacije istražiti i predložiti odgovarajući sanacioni tretman.

Upravo ti varijeteti nameću potrebu uvida u njihovu specifičnost nastanka i trajanja, kako bi se urbanizacijske organe upozorilo na njihove lokacije i posebni tretman. Jer je poznato da još uvijek nemamo u nekim sredinama takvu podjelu zemljišta da se zna što je poljoprivredni, što industrijski, što urbani, a što rekreativni prostor. Uostalom „napadamo“ zemljišne površine kao opće dobro, različitim velikim sistemima kao što su: putna mreža, elektromreža, komunalni sistemi, telefonija i dr., bezobzirno „proždirući“ arabilne površine posuđene od narednih generacija. Tako se događa da ugrožavamo povijesne građevine, parkove prirode i dr. Ti „napadi“ mogu biti neposredni i posredni. Tako nisu pošteđena ni groblja, nekažnjeno i nesanirano.
Sve ovo treba se odnositi i na vangrobljanske zemne ostatke: kosturnice, stratišta i dr. S tim što se također uzima katastarska čestica, video zapis, kota, spoznaja o (ne)obilježenosti, te ostala saznanja iz sekundarnih izvora, ili spoznaja lokalnih svećenika, mežnara, grobara, ili od najstarijih stanovnika.
Istraživanjem treba utvrditi da li se i kako primjenjuje Zakon o grobljima. Zatim opisati lokalne regulative (pravilnike, statute) i drugu komunalnu građu koja se odnosi na groblje. Ukratko o groblju treba snimiti sve što se može na terenu doznati iz usmene predaje i pisane građe, a vezano je za zaštitu ovog sakralnog prostora.

 

HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA

Prva polazna hipoteza ovog istraživanja je da je u ratnom i poratnom razdoblju došlo do znatnog degradiranja stanja, značaja i položaja pravoslavnih grobalja u Republici Hrvatskoj, naročito u ratom pogođenim područjima, bilo zbog namjernog potpunog ili djelomičnog razaranja groblja (grobova, spomenika, ograda, kapela, pristupnih puteva i drugoga), bilo zbog progona stanovništva i prepuštanja groblja stihiji i neodržavanju.
Slično je i sa drugim posthumnim zemnim ostacima, pri čemu su posebno pogođeni komemoracijska obilježja antifašizma. Neka obilježja su značajna po umjetničkom i holtikulturnom rješenju, čija je sanacija iznimno složena i skupa.
Druga je hipoteza da su navedene degradacije groblja veoma različitih razmjera i intenziteta, što omogućuje izradu jedne tipologije groblja prema više kriterija i stupnju oštećenosti – od neznatnih do potpune uništenosti ili zatrtosti:
-prema stupnju održavanja – od potpune napuštenosti do normalnog održavanja sukladno zakonskim okvirima,
-prema potrebama sanacije groblja, izraženo u financijskim sredstvima,
-prema karakteru ili vrsti groblja – seoska groblja, spomen-groblja, stratišta, i dr.
-prema obliku upravljanja grobljima (općina, mjesna zajednica, crkva, spontana samouprava i sl.).
Na osnovu gornjih kriterija (i eventualno dodatnih) i rezultata nekih drugih sličnih istraživanja, kao i mojih vlastitih terenskih obilazaka prostora koji su bili naseljeni pretežito sa srpskim stanovništvom, moguće je pretpostaviti sljedeću tipologiju pravoslavnih groblja u Republici Hrvatskoj;
1. Postoje brojna groblja koja su nedirnuta, koja se standardno održavaju i koriste, jer postoji prisutno stanovništvo konkretnog naselja, ili gravitirajućih sela, kojima to groblje pripada. Saznanja o ovakvim grobljima mogu da posluže kao primjer očuvanja i civilizacijskog odnosa prema groblju kao kulturnoj baštini.
2. Postoje pravoslavna groblja u nekim lokalitetima koja su kompletno, ili skoro kompletno, namjerno, ili kao kolateralne šteta, razorena. Njih je potrebno sanirati iako nema prisutnog stanovništva čije je to groblje. Predloženom rekonstrukcijom i konzervacijom uz posebno učešće–suglasnost negdašnjih korisnika i to kao groblje treba trajno konzervirati kao baštinu.
3. Postoje pravoslavna groblja čiji su stanovnici masakrirani, prognani, kolonizirani ili zbog privrednih objekata i urbanizirajućih procesa potpuno zanemareni, neodržavani, više desetaka godina ili posljednjih dvadesetak godina; prirodni procesi degradacije (vododerine, korov) te druga kalanja i zadiranja učinili su svoje, pa su kao groblja neprepoznatljiva i nalaze se u antikršćanskom i anticivilizacijskom stanju. Treba ih istražiti, konzervirati i zaštititi.
4. Postoje groblja koja su djelomično razorena ili djelomično prepuštena ćudima prirode. Treba utvrditi što je za takva groblja moguće učiniti, uz asistenciju lokalne sredine i srodnika nekadašnjih korisnika u smislu očuvanja i zaštite.
5. Uz svako pravoslavno groblje postoje brojna masovna grobišta, spomenici i obilježja mrtvim, neobilježena, oskrvnuta i sl. To su kosturnice, masovna stratišta, jame, vrtače, pomori od epidemije, gladi, tifusa, koja se moraju istražiti za djelomičnu ili potpunu sanaciju ili trajno konzerviranje i obilježavanje. Uostalom, treba ih opisati i označiti kako bi budućim prenamjeniteljima prostora skrenuli pažnju na posebni tretman prilikom urbanizacijskih procesa.
Ovo su zapravo hipotetske pretpostavke o mogućim tipovima groblja, koje ovim istraživanjem treba provjeriti, opisati i predložiti potrebne sanacijske mjera zaštite.

 

METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

Ovo složeno longitudinalno istraživanje nameće primjenu kompleksne metodologije. Stoga će se koristiti više različitih metoda uz holistički pristup. To su slijedeće metode;
-metode historijske obrade, jer nijedno groblje nije od danas (monografije pojedinih groblja);
-metoda analize sekundarnih izvora, prije svega katastarskih mapa, matičnih knjiga, demografsko statističkih pokazatelja, pisana građe o grobljima i dr.
-metoda deskripcije zatečenog stanja pojedinih groblja (odabrani uzorak pojedinih teritorijalnih cjelina);
-metoda opservacijskog  mjerenja jer su groblja poligonalna i izložena prirodnim kalanjima pa su potrebni kompletni uvidi i video zapisi „groblja u prostoru“;
-metoda anketnog istraživanja, kako pojedinih odabranih groblja, tako i lokalnih poznavalaca „biografija“ groblja (anketni upitnik);
-metoda elaboratskog pripremanja pojedinih istraživačkih aktivnosti (avio snimanje, kartografsko predstavljanje groblja, regulacioni i zakonodavni aspekti, mjere sanacije, i dr.);
Metodologija istraživanja će biti elaboratski razrađena sa konkretizacijom svih instrumenata istraživanja i činit će sastavni dio ovog projekta.

 

PROSTORNI OBUHVAT ISTRAŽIVANJA

Ovim istraživanjem bi praktično bila obuhvaćena sva pravoslavna groblja u Republici Hrvatskoj, s tim što bi se na osnovu pilot istraživanja tj. prethodnim opservacijama, izradila moguća tipologija stanja i potreba sanacije (vidjeli poglavlje: Hipoteze istraživanja). Sukladno utvrđenoj tipologiji groblja, izradili bi se reprezentativni  uzorci istraživanja groblja za pojedine uže regionalne cjeline.


VRIJEME ISTRAŽIVANJA

Predviđeno vrijeme istraživanja je najmanje 5 godina, s tim da bi sadržaj istraživanja za godišnje intervale bio planiran tako da bi se rezultati istraživanja u izvještajnom obliku mogli neposredno koristiti od strane naručitelja istraživanja.

 

NOSITELJ ISTRAŽIVANJA

Pošto groblja spadaju u kulturno povijesnu baštinu, jer kako je naznačeno, istražujemo ne samo groblja nego i sva grobljanska obilježja pravoslavne provenijencije (groblje, kosturnice, stratišta, komemorativna obilježja spomeničke prirode i dr.), tj. kulturnu domenu posthumnog stanja i položaja pravoslavnog stanovništva u prostorima Republike Hrvatske. Stoga je nužno da nositelji istraživanja budu: Vlada Republike Hrvatske sa svojim institucijama (Ministarstvo znanosti i kulture, Urbanistički i konzervatorsko-restauratorski zavodi i dr.), lokalni organi vlasti (općine i županije), Mitropolija Zagrebačka sa svojim vladičanstvima i lokalnim sveštenstvom, najzad sve srpske institucije sa prisutnim i prognanim stanovništvom zbog grobova prethodnih generacija.

 

ISTRAŽIVAČKA EKIPA

Budući da se radi o složenom projektu posebne i osjetljive naravi, istraživačka ekipa mora biti interdisciplinarna. To znači sačinjavali bi je: povjesničari, demografi, sociolozi, geodete, ekonomisti, pravnici, urbanisti i antropolozi, odnosno etnografi, te predstavnici lokalnih organa vlasti.


POTREBNA FINANCIJSKA SREDSTVA

Gruba prethodna procjena potrebnih sredstava za ovo istraživanje iznosi cca 7.500.000,00 kuna, ili godišnje cca 1.500.000,00 kuna, a za pilot projekat 750.000,00 kuna
Precizniji proračun potrebnih sredstava moguće je utvrditi nakon što se provede Pilot istraživanje.


DINAMIKA ISTRAŽIVANJA

Prve godine provodilo bi se preliminarno sondažno istraživanje pomoću koga bi se odredili prioriteti za postavljanje pilot istraživanja onog tipa groblja, ili komemorativnog obilježja, koje po svom stupnju oštećenosti zahtjeva hitnu sanaciju. Ili onog kulturno-spomeničkog objekta, koji po svom značenju ima prioritetni rang (npr. ZAVNOH-ovi objekti, koncentracioni logori, masovna stratišta ili, pak, najznačajniji komemorativni spomenici antifašizmu, kao što su spomenik u Srbu, Jadovnu, Glini, Karlovcu, Petrovoj gori i sl.).
U drugoj godini provelo bi se pilot istraživanje na onoliko uzoraka koliko je potrebno da se može aplicirati na sve tipove pravoslavnih grobalja i drugih obilježja na terenu cijele Republike Hrvatske.
Treća, četvrta i peta godina sastojala bi se iz uzoraka istraživanja prema utvrđenoj tipologiji groblja i grobljanskih obilježja. To bi zahtijevalo proširivanje ekipe istraživača i stvaranje većeg broja timova u kojem bi istraživači tipologije bili organizatori, rukovodioci  i moderatori istraživanja konkretnih groblja i grobljanskih obilježja.


ZAKLJUČNE NAPOMENE

Ovo je istraživanje kao fundamentalno povijesno-baštinsko istraživanje, veoma kompleksno, longitudinalno, terensko (empirijsko) i dugoročno. Zbog svoje složenosti ono mora biti interdisciplinarno, pošto zahvata povijesne, antropološke, sociodemografske, etnokonfesionalne i kulturne aspekte predmeta istraživanja. Ono se provodi na prostorima malo ili rijetko istraživanih društvenih problema. To su naši naglašeno ruralni prostori koji su se nalazili na limesu, dakle, predziđu kršćanstva i obrane integriteta ovog prostora . 
Većina naselja se nalazi na kraškim prostorima i javljaju se kao naselja „za historijski trenutak“. Nepismeno seljaštvo, pod teretom tradicionalizama, bez putne mreže, tradicionalno u svakom pogledu („Plete kotac ko i otac“); živi izolirano, otporno na prodor tehnoloških noviteta, egzistira pod visokim natalitetom, s uvjerenjem: „djece koliko ih Bog da; Jedno ko ni jedno, dvoje, možda jedno preživi, a troje neka se potrefi brat ili sestra“. I to prije svega zbog difterije kao „daviteljice djece“ i socijalnih bolesti, gdje „sjetva nije sastajala žetvu“.
Nacionalni prirodni prirašaj punio je groblja prije nego što su djeca zaplakala ili, u grču plača umirala. Na primjer, u kotaru Slunj tridesetih godina prošlog stoljeća prodano je 900 djece pod jednom kruškom kao slugani. U isto doba u tom prostoru u jednoj godini umire 700 ljudi od dizenterija. I tada Andrija Štampar ističe da je tu „gore nego u Africi, jer se kroz šipražje ni na konju do sela ne može doći“. Zakoni seoskog zajma i najma šire latenciju konflikata, zatim prezaduženost, pa onda siromaštvo zbog Prvog svjetskog rata, orgijanje zelenkadrovaca, epidemija španjolske, pa ekonomska kriza. Sve je to punilo groblja – prostim siromaštvom i mehaničkim zadiranjem u demografsko stablo. Izlaz je bio, što ga je opisao Mijo Mirković: „Il’ u hajduke, žandare, da bi nestali lopovi, il’ u Ameriku“.
Iza toga dolazi Drugi svjetski rat sa pošastima genocidne politike NDH i najbrutalnijeg bratoubilaštva. Npr. od okupacije 6. aprila 1941. do 27.7. iste godine svakog dana sahranjivano je 55 civilnih lica na prostoru Korduna, a kasnije do kraja rata svakog dana 27 civila i 4 borca. Samo epidemija tifusa u nekim prostorima pokosila je jednu trećinu stanovnika. To je obilježeno stihovima „Na Kordunu grob do groba“. Broj grobalja jednak je broju masovnih stratišta. Slično je i u Lici i Baniji i jednom dijelu Zapadne Slavonije. Buntovno stanovništvo od Rakovačke do Cazinske bune, živjelo je pod prijetnjom nasilja i mehaničkog zadiranja u demografski korpus
Uzimajući sve društvene okolnosti i neistraženu fenomenologiju ovog prostora, problem groblja, stratišta, mogu istraživati samo interdisciplinirani timovi vični za ovakvu terensku opservaciju. Tu vidimo potrebu da se u ovo istraživanje uključe  i  znanstveni instituti, koji su svojim brojnim analizama sekundarnih izvora i terenskih istraživanja udarili temelje svakom budućem istraživanju na svakom našem prostoru.
Ako groblja smatramo povijesnom baštinom, onda ovo jedinstveno istraživanje mora biti predmet onih znanstvenika i znanstvenih institucija koji će pružiti osnov za spoznaju istinskog stanja i potrebnih sanacija ove značajne baštine.


PROVJERA PROJEKTA ISTRAŽIVANJA

a)Sondažno anketno istraživanje

Složenost ovog projekta istraživanja, kao i obim predmeta
istraživanja (brojnost i prostorna raširenost groblja), nameću potrebu provjere realnosti i utemeljenosti svih glavnih postavki projekta istraživanja, prije svega formuliranih hipoteza istraživanja.
Za potvrđivanje ovih hipoteza nužni su prethodni opservacijski terenski uvidi i sondaže. Dakle, prethodna istraživanja radi provjere moguće tipologije groblja.
Prva takva provjera bi se sastojala u anketiranju stanovitog broja groblja u nekoliko mikro-regija pojedinih županija na slučajnom uzorku koji bi se utvrdio u konsultaciji sa poznavaocima stanja groblja na terenu.
Anketni upitnik za ovu sondažu, odnosno prethodni uvid u stanje groblja, trebao bi obuhvatiti sljedeći okvirni sadržaj:
1.Naziv naselja (ili više naselja) kojem groblje pripada. Dakle, naselje,
općina, županija.
2. Broj katastarske čestice groblja, površina i opseg (radi ograde po Zakonu o grobljima čl. 2).
3. Visina kote groblja i nagib groblja (radi vododerina i eventualnih drenaža).
4. Starost groblja i napučenost.
5. Stanje groblja (opisno: stupanj očuvanosti, održavanosti, devastiranosti, zanemarenosti i neodržavanosti). Dakle, s točnim naznakama u čemu se koji stupanj ogleda. Npr. razorene mrtvačnice, kapele, spomenici, napisi, žardinjere, ograde, ukrasi, pristupni put.
6. Točno naznačiti potrebne sanacije do standarda lokalne sredine.
7. Da li u groblju ima neidentificiranih grobova (NN) i masovnih grobnica sa točnom naznakom u kojem dijelu katastarske čestice groblja.
8. Utvrditi tko brine o groblju (npr. lokalna zajednica, grobar, komunalna služba, lokalna vlast ili eventualno crkva).
9. U čemu se sastoji upravljanje grobljem (pravilnikom, statutom, Zakonom o grobljima ili financijski-namjenskim fondovima).
10. Pristupačnost putne mreže za pogrebnu povorku (zapregom, autom i dr.)

11. Opis svjetovnog i religijskog obreda.

12. Učiniti kompletni video zapis groblja.
Za ovaj anketni upitnik, koji bi se izradio na osnovu gore naznačenog sadržaja, nužno je izgraditi poseban detaljni naputak.
Budući da se radi o povijesno-kulturnoj baštini, spoznaje fakata i arhefakata moraju se sabirati kao i za svaki zaštićeni spomenik. Dakle, moraju se koristiti svi sekundarni izvori (katastar, mape, karte, matične knjige i drugi demografski pokazatelji).
Istom logikom sabire se građa vangrobljanskih posthumnih ostataka (kanclogori, kosturnice, stratišta i drugi masovni i pojedinačni zemni ostaci).
Naime, sve je to predmet stanja i potrebnih sanacija u želji da imamo civiliziran odnos prema sudbini prethodnih generacija.

b)Pilot istraživanje

Pilot projekti su metodološki postupci za istraživanje neke cjeline
ili totaliteta. Na njima se provjeravaju hipotetske pretpostavke, teze istraživanja, metodološki postupci, potrebno vrijeme istraživanja, iskušava metodologija, procjenjuju potrebna sredstva kao  i sastav istraživačkog interdisciplinarnog tima, radi njihove harmonizacije u svim pravcima validnog znanstvenog pristupa.
U našem slučaju, dakle, nakon okvirnog terenskog uvida i inspekcijskog pregledavanja po svim regijama RH, nužno je sprovesti pilot istraživanje na pravilno izabranim uzorcima groblja na terenu s obzirom na njihovo stanje i potrebe sanacije. Budući da se radi o velikom longitudinalnom projektu, od posebnog društvenog značaja za našu kulturnu baštinu, u projekat je nemoguće ući bez pilot projekta. Na tim pilot uzorcima testirat ćemo društvenu potrebu i opravdanost, opseg, sadržaj i dubinu istraživanja. Naravno, i potrebno vrijeme, te sredstva po pojedinoj vrsti groblja.
Uzorak treba napraviti za svaku županiju (gdje postoje pravoslavna groblja),  od jednog do dva roblja, da budu otprilike tipična za opisani tip groblja, iako je svako groblje jedinstvena cjelina. Svaki tip groblja, posebno, istraživat će istraživački tim zajedno, od prikupljanja građe do analize svakog segmenta da bi se dobila elaboratska cjelina. To je važno zbog toga što će članovi tima kasnije biti organizatori, rukovodioci i mentori istraživanja svih drugih groblja. Prema tome istraživanje tipologije groblja bit će predložak za sva kasnija istraživanja. Zbog toga će prva etapa biti temelj za kasnija istraživanja po jedinstvenom metodu. Naravno, i priprema za sve pojedinačnosti i posebnosti svakog groblja kao iznimne jedinstvene cjeline.
Složenost, troškovi i vrijeme trajanja ovog istraživanja bit će determinirani materijalnim sredstvima, vremenskim mogućnostima, dostupnosti izvora i susretljivosti lokalnih institucija i nadležnih pojedinaca.
Očekujemo da će se pomoću sondaže i pilot projekta istraživanja steći spoznaje i iskustva pomoću kojih će se moći što jednostavnije, što izvornije i što brže savladati sve prepreke da bi se konačni projekat mogao završiti u predviđenom roku i sa predviđenim troškovima.
Pošto projekt smatramo kompleksnim odnosno iznimno složenim, te značajnim, kao fundamentalno povijesno-baštinsko istraživanje i kao takvo skupim za naše prilike, smatramo da ga treba kandidirati za financiranje iz pristupnih međunarodnih fondova EU.

U Zagrebu, 28.01.2010.               

Predlagač:
Predsjednik Zajednice Srba u RH
Prof. dr. sc. Svetozar Livada

 

 

Nazad

PayPal

Помозите Вашом донацијом Јадовно 1941.

Напомена: Изнесени коментари су приватна мишљења аутора и не одражавају ставове УГ Јадовно 1941. Коментари неприкгладног садржаја ће бити обрисани без упозорења.