fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

„Srbi, branite svom snagom svoje ognjište i srpsko pleme“

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/prvi_svjetski_rat/aleksandar-regent.jpg

Regent Aleksandar Karađorđević je 29. jula 1914. uputio ratnu proklamaciju Srbiji i srpskom narodu, sa pozivom da brane svoje „ognjište i srpsko pleme“.

 

Telegram od koga su svi strepeli je stigao 28. jula 1914. godine, u
11 časova ujutru, kao obična poštanska pošiljka. Austro-Ugarska je
Kraljevini Srbiji objavila rat. Srbiji nije bilo suđeno da uživa u
plodovima pobede iz balkanskih ratova iako joj nikako nije bilo do rata.
Oskudevalo se u svemu, naročito u hrani i ratnom materijalu. Trebalo je
zbrinuti na hiljade vojnih invalida i ratne siročadi, popuniti
ispražnjenu državnu kasu, okrepiti iscrpljenu zemlju. Ipak, rat je bio
nametnut, a zemlja se morala braniti. Dan nakon austro-ugarske objave
rata, vrhovni komandant Srpske vojske, regent Aleksandar Karađorđević
uputio je Srbiji i srpskom narodu ratni proglas u kojem je naveo razloge
zbog kojih ih, posle godinu dana mira, ponovo poziva u rat za odbranu
zemlje.

 

Mojim dragim i junačkim Srbima!
Na našu Srbiju nasrnulo je veliko zlo. Austro-Ugarska nam je objavila rat. Sad svi imamo da budemo složni i junaci.

Nevolje naše Kraljevine i našega naroda sa Austrijom nisu počele od
juče. Kad je god Beču trebalo, davana su najsvečanija obećanja da će se
sa Srbima i Hrvatima pravedno postupati, pa je ipak sve to ostalo
neispunjeno. Zaludu su srpski i hrvatski graničari i toliki drugi naši
junaci lili krv po celoj Evropi i za slavu i korist bečkog dvora, zaludu
su bile žrtve koje je Srbija za vlade Moga dede popodnevla kad je
pomagla da se spasava carski presto od nezadovoljnih i pobunjenh njegovih
naroda, zaludu je Srbija uvek radila sve što je mogla da živi u
prijateljstvu sa susednom carevinom, – sve to nije ništa pomoglo.

I Srbija kao država i naš narod, gde god bio, svakad i svuda su
sumnjičeni, i zato su uvek zapostavljeni drugim narodima. Pre 36 godina
zauzela je Austrija srpsku Bosnu i Hercegovinu, koje su ustale bile da
se oslobode, a pre šest godina konačno ih prisvojila bespravno, ubećavši
im ustavne slobode koje, onakve kakve su dane, nisu ni u koliko narod
zadovoljile. Sve je to stvorilo duboko nezadovoljstvo u naroda, naročito u
bujne i nerazmišljene omladine, pa je naposletku izazvalo otpore, pa i
sarajevski atentat.

Srbija je taj kobni događaj iskreno ožalila, osudila i izjavila
gotovost da će predati sudu svakog saučesnika: ali je brzo sa
zaprepašćenjem videla da Austrijanci za nj bacaju odgovornost ne na svoju
rđavu upravu ili na pojedine krivce samog dela, nego na Kraljevinu
Srbiju. Bez obzira što je ono ubijstvo izvršio samo jedan čovek, njen
podanik, uz pripomoć nekoliko drugova, i to u njihovoj zemlji, pred očima
svih njenih vlasti, Austrija je zato okrivila naše činovnike i oficire,
sprsku Vladu, i naposletku celu Kraljevinu Srbiju i sve Srbe gde god ih
ima. Takvo optuživanje jedne nezavisne države za tuđe krivice,
jedinstveno je u istoriji Evrope, gde onaka zločina dela na žalost nisu
retka. U smislu okrivljenja podnela je austrougarska vlada 10. ovog meseca
Mojoj Vladi neobičnu predstavku s teškim optužbama i zahtevima, tražeći
od Srbije zadovoljenje i ostavljajući joj rok od 48. sati za odgovor. Moja
je Vlada, odgovarajući željama naroda i potrebi mira, koju oseća ne samo
Srbija, već i cela Evropa, htela izbeći po svaku cenu sukob, i zato je
izašla u susret austro-ugarskoj vladi do krajnjih granica popustiljivosti,
preko kojih ne može ići nijedna nezavisna država.

Kad je o tome izvešten austro-ugarski poslanik, izjavio je odmah,
da njegova vlada nije zadovoljna odgovorom i prekinuo je diplomatske
odnose sa Mojom vladom. Tada su sve prijateljske nam države – na čelu im
bratska nam Rusija – pokušale skloniti austro-ugarsku vladu da pristane
na mirno rešenje spora. Na žalost, bečki državnici ostaše gluhi prema
savetima mudrosti i interesima čovečanstva. Oni nam objaviše juče rat,
ne prezajući da time izazovu i nedogledne posledice jednog zapleta.

I ako teška srca i svestan svih teškoća i opasnosti, baš u času
kad su se srpski ratnici spremali da pribraju dovrele plodove svoga
truda, Ja sam prinuđen pozvati sve Moje drage i hrabre Srbe pod srpsku
trobojku s uverenjem da će se oni i u ovoj prilici pokazati dostojni
svojih slavnih predaka, onakvi kakvi su bili lane i preklane. S verom u
Svevišnjega Gospoda Boga, s nadom u simpatije prosvećenog sveta i u
konačnu pobedu naše pravde, s poverenjem u pomoć svojih velikih srodnika i
pouzdanih prijatelja, primamo, zajedno sa našom junačkom braćom Srbima,
Crne Gore, borbu koja nam je obesno nametnuta. U našoj slavnoj
prošlosti, starijoj i novijoj, ima dosta svedočanstva da Srbin, kad je
složen, može pobediti i mnogo većeg protivnika. Posvedočimo još jedanput
da se Srbin ume žrtvovati za svoju Otadžbinu i obilićskim požrtvovanjem
odbraniti je pred mongobrojnim, oholim neprijateljem.

Srbi, branite svom snagom svoje ognjište i srpsko pleme.

 

16.(29.) jula 1914. god.
u Nišu.

Aleksandar s. r.

Piše: Jovan Aleksić

Izvor: SRPSKI AKADEMSKI KRUG

Vezane vijesti:

AUSTRIJSKI ZLOČINI NAD SRBIMA U PRVOM SVETSKOM RATU

Ratnik težak 23 kilograma

Ovekovečena srpska stradanja od Egeja do Dunava

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: