Pod malj, bradvu i nož

Ћирилица

Ustaše na putu za pokolj i palež "buntovnih" sela

Ustaše na putu za pokolj i palež "buntovnih" sela

Ustaše su opkolile srpsko selo Crkveni Bok, uzele kola i natovarile ih žitom, haljinama, poterale stoku, upregle konje i poterale sav narod u Jasenovac

Stigla je kolona kola i ustaše narediše da ih tovare sve redom, i žive i mrtve. Tako natovarena kola izgledala su užasno. Ispod golih mrtvaca živi su ljudi stenjali i upinjali se da se oslobode. Bili su bacani bez reda, i mrtvaci i živi. Mrtvi su sjedili ili ležali na živima, a neki su živi sjedili na mrtvima i na živima ispod sebe. Kola su bila brzo napunjena, i kolona je krenula.

-Doktori, vi ste ovdje svršili, sad idite na posao u logor i liječite dobre, radne zatočenike - zapovijedi nam Matković.

Krenuli smo. Vidjeli smo kako je kolona umorenih, žeđu iscrpljenih živih mrtvaca skrenula prema skeli na Savi, upravo u Gradinu: pod malj, bradvu i nož.

Prolazeći pokraj nas, Matković viknu:

-Razmutite im pekmez s vodom!

Ustaše su se smijale.

-Hoćemooo! Kako neee... !

Natporučnik Ljubo Miloš sakupio je ustaše iz Prve bojne (I zdruga) i zatočenike po kancelarijama i poslao na razbojnički pohod u bogato i čudom još netaknuto srpsko selo Crkveni Bok, koje se nalazi na Savi više Lonje. To je selo bilo odavno poznato po naprednosti svojih seljaka. „Seljačko kolo” je u Crkvenom Boku odigralo lijepu ulogu u prosvjećivanju seljaka. Seljaci Srbi, kad su čuli o pogibiji Srba u njihovoj bliskoj okolici u Bosni, organizirali su se, i sve su činili kako ne bi nasjeli nikakvim ustaškim i četničkim izazovima. Međutim, ustaškim razbojnicima oko je zapelo za bogatstvo seljaka u Crkvenom Boku. Ustaše prakticiraju staru iskušanu razbojničku metodu: ubiti seljaka pa ga opljačkati.

Tako su 13. oktobra 1942. bez ikakva povoda uletjele divlje horde i derale se:

-Svi u kuće!

Ustaše su pucale iz pušaka i revolvera. Narod se prestrašio i uletio u kuće. Majke su krile djecu i jaukale, muškarci nisu znali što da rade. Neki su uspjeli odletjeti obližnjem trgovcu, ne bi li, uz tešku nagradu, on uspio da im pomogne. Ustaše su neke muškarce istjerale na ulicu i počele izgoniti stoku iz štala. Žene su plakale, vriskale i otimale krave.

Neka starija ženska potrčala da vrati tele.

-Ne dam ja tele, ja sam ga odgojila.

Poletjele za njom i druge žene vičući:

-Bolje da pobijete nas, ako nam već oduzimate stoku!

- Razbojnici! - dreknuo je netko.

Ali odmah je ustaški mitraljez počeo klokotati. Žene su padale mrtve i teško ranjene, vrišteći i jaučući. Djeca su urlikala užasnim, jezivim glasom. Ustaše su opkolile selo, uzele kola i natovarile ih žitom, haljinama, potjerale stoku, upregle konje i potjerale u Jasenovac sav narod, i muško i žensko, djecu, starce i bolesnike.

Već su pri ulazu odvojili oveću grupu žena i muškaraca, prevezli ih skelom u Gradinu i odmah, po naređenju Ljube Miloša, likvidirali. Ostatak od oko 2.000 potjerali na otvoreno polje između III-C i Ciglane. Tu su mala djeca, žene i starci prenoćili na kiši i studeni, prokisli i promrzli i ostali tako još nekoliko dana i noći. Držali smo sigurnim da će ih te noći likvidirati. U zoru je Milutin izvirkivao kroz maglu.

-Svi su još na poljani, svi! Nikog nisu odveli prijeko! - viknuo je od radosti Milivoj Kozarčanin.

-Ti mali, bolje da šutiš - opominje ga ustaški agent Pohorilo, zatočenik.

Ujutro je rano fra Sotona Majstorović-Filipović uletio u našu baraku.

-Svi doktori sa svim lijekovima k ranjenima odmah na polje. Onom jadnom svijetu i onoj jadnoj dječici pomozite. Dajte lijekove, zavoje i sve što je nužno, sve se mora stvoriti za njih.

Ustaško-jasenovačko naređenje. Odletjeli smo na poljanu. Ljudi su stajali u grupama šuteći, gledali sumnjičavo taj zloglasni pejzaž i usplahireno se kretali. Žene su se s djecom šćućurile, zamataju djecu i pritiskuju ih k njedrima. Djeca su promukla od plača, a sada samo jecaju promuklim glasom, kao da golubovi guču. Kada smo ušli među narod, gledali su nas začuđeno i pitali pogledom: „Šta ovi rade ovdje, šta ovi hoće?”

-Kako ste? Jeste li zdravi? - netko će od nas da zapita. Žene su podigle glave, djeca se okrenula k nama, a ljudi uperili poglede u nas.

Nismo dobili odgovora. Na njihovim je licima zatitrao ironičan podsmijeh.

-Ima li bolesnih, mi smo doktori, došli smo da bolesne pregledamo i lijekove damo. Jesu li vam djeca zdrava? - pitao je dr Špicer. Opet su šutjeli i gledali na nas kao na izazivače, koji ih napastvuju.

-Da, ovo je dijete bolesno! Zašto ne kažeš, ženska glavo? - opet će dr Špicer zapitati i htjede dijete uzeti za ruku, da mu vidi puls. Žena naglo trgne dijete i stisnu ga uz svoje grudi, namrštivši čelo.

Nastaviće se

Piše: Nikola Nikolić

 

Knjiga se može naručiti od  izdavača: „NNK internacional”, Lomina 4/1, Beograd, tel. 011/2687-051, 3618-513; e-mail: i.p.nnki@eunet.rs; sajt: www.nnk.co.rs

 

Izvor: Политика, četvrtak 17. septembar 2015., str. 27

 

Vezane vijesti:

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (1)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (2)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (3)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (4)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (5)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (6)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (7)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (8)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (9)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (10)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (11)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (12)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (14)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (15)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (16)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (17)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (18)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (19)

Јасеновац - Јадовно 1941.