Ni vriska ni piska

Ћирилица

Logor je imao i kožaru

Logor je imao i kožaru

Sate i sate ubija se i malo i veliko, ćutke, iza ugla, gluvo i nemo, da niko ne oseti, ne uspeju ni da viknu.

U veterinarskoj ambulanti bolničar je bio naš stari drug, seljak Vrančić iz Čazme, kojega sam još prije poznavao, a dolazio je nekoć i mojoj kući. On je trebao biti strijeljan, ali je ostavljen kao jedini veterinarski bolničar sve do konačne likvidacije Jasenovačkog logora, kad je i on bio likvidiran.

Drug dr Ivo Dražančić, kao jablan visoki Dubrovčanin, obavljao je veterinarsku dužnost živeći zajedno s blagom u staji. S njim je radio odličan drug, student veterine. Već tada smo govorili o ustanku u Jasenovcu i pripremali se.

Ekonomiji su pripadali još kožara, postolarska radionica, krojačnica, „satleraj” u Jasenovcu. „Grupnik” Ekonomije bio je zagrebački advokat dr Rafo Maestro.

Pri samoj Lančari osnovana je i „umjetna bravarija”, koju je vodio poznati Zagrepčanin Jure Pandić, sa još tri radnika. Pičili je svom silom htio prisiliti Pandića da mu izrađuje željezne konstrukcije za utvrđenja, ali se Jure izmotavao kako on to ne razumije. Ta se grupica radnika, Razum i Šinkić, na čelu s Jurom Pandićem, vrlo čvrsto držala u doba najgoreg terora 1942. On me tada pitao, kakve lijekove treba dobaviti iz Zagreba, od kuće, koje mu je njegova supruga slala. Te je lijekove sakrivao pod motor i dalje nam predavao za zatočeničku bolnicu.

Dobavljanje hrane vršilo se na razbojnički način divljih hordi. Ustaše su to vršile upravo na zvjerski način. Najprije bi inscenirali „pucanje” na ustašku „ophodnju”; ustaške horde iz Jasenovca, već pripravljene na to, dojure, stjeraju naglo sav narod iz sela u gomilu, pri čemu one koji se suprotstave na mjestu ubijaju. Svu tu gomilu odvode iz obližnjih sela u Jasenovac. Dok goleme kolone čekaju s ove strane na cesti, da se skelom prevezu preko Save u „selo” Gradinu, dotle tupim predmetima iznenada ubijaju partiju od 70 do 100 ljudi, žena i djece i odmah ih slažu, kao sardine, u golemu raku. S ove strane Save nitko ništa ne vidi niti čuje. Ubojstva se vrše vješto. Ljudi prolaze iza ugla taraba, gdje čeka sakriven Ciganin s velikim drvenim maljem. Kad oni stupe i počnu gledati začuđeno lokve krvi, Ciganin tresne svom snagom teškim maljem po glavi i zdrobi im lubanju. Ni vriska ni piska! Odmah ih drugi bacaju u jamu. Sate i sate se ubija i malo i veliko, šutke, iza ugla, gluho i nijemo, da nitko ne osjeti.

Oni ne uspiju ni viknuti, jer im udarac zdrobi centre za koordinaciju kretnji glasnica.

Prije tih masovnih ubojstava reknu im redovno, da se moraju „dezinficirati” i „okupati”. Svlače ih do gola. Odijela, rublje i cipele ostave ustašama. Zvjersko razbojništvo ne pozna takva primjera, osim njemačkih fašista, ustaških učitelja. Pojavila se neka vrsta, da tako kažemo, „bestijalno-paranoidnog” racionalizma. (Nijemci su mljeli ljudske kosti svojih žrtava u Majdaneku i upotrebljavali ih za industrijske svrhe i za umjetno gnojivo. Nije nevjerojatno, da su od ljudskog mesa pravili sapun ili davali zarobljenicima za hranu. Ništa to nije strano za zvjerski paranoidni mozak fašističkih bandita.)

Poznat je bio projekt inženjera Pičilija, po kojem je on trebao praviti sapun od mrtvaca - zatočenika. Neki su tvrdili da su mašine i kemikalije došle u Jasenovac, a neki, da se pravio zaista sapun. Sapun se pravio u Ciglani kod ciklonske komore. Tamo su se noću ložili veliki kazani.

U Gradini, šest kilometara daleko od desne obale Save u pravcu Međeđa, na krčevini zvanoj „Šib”, nađeno je poslije bijega zločinaca 8. maja 1945. dvanaest golemih kazana, neke kemikalije i soda. Seljaci pričaju da se tu „vario” sapun iz ljudskih leševa, koje su u tim kazanima kuhali odmah poslije ubistva. Ta je pretpostavka veoma vjerojatna, jer amoralni mozak fašista ne preza ni pred kakvim zločinima. Taj su recept i nalog dobili od svojih ljudožderskih gospodara, jer davno prije nacistički „učenjak” profesor Španer, rukovodi priređivanjem sapuna od ljudskoga mesa u industrijskom razmjeru u Anatomskom institutu u Dancigu, kamo su se odašiljale lešine Poljaka i Židova iz logora uništenja u Poljskoj.

Na Nirnberškom procesu pukovnik Crvene armije Smirnov, 19. februara 1946. pokazao je sapun od ljudskog mesa, odvratna mirisa, koji se je pravio po točnoj empirijskoj formuli: pet kilograma ljudskog mesa (po mogućnosti masna tkiva), 10 litara vode, 500 do 1.000 grama kaustičke sode, što se sve skupa kuha, ohladi i sapun je gotov.

I to pravljenje sapuna iz ljudskih leševa u Jasenovačkom logoru pokazuje da su ustaške sluge, uprkos njihovom otporu zbog odvratnosti posla, morale slušati svoje gospodare ljudoždere.

Nastaviće se

Piše: Nikola Nikolić

 

Knjiga se može naručiti od  izdavača: „NNK internacional”, Lomina 4/1, Beograd, tel. 011/2687-051, 3618-513; e-mail: i.p.nnki@eunet.rs; sajt: www.nnk.co.rs

 

Izvor: Политика, ponedjeljak 21. septembar 2015., str. 23

 

Vezane vijesti:

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (1)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (2)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (3)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (4)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (5)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (6)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (7)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (8)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (9)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (10)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (11)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (12)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (13)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (14)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (15)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (17)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (18)

Nikola Nikolić: Jasenovački logor (19)

Јасеновац - Јадовно 1941.